Branka Hlevnjak o Mati CROati 29. 06. 2016 – 1. 03. 2016.
Jedra Mate Croate plove punim vjetrom u vlastitu neizvjesnost
Inovacije u djelu Mate Croate
Jedra koja povezuju Ljude
Konceptualni pristup izložbama Kamenih jedara
Ambijentalna instalacija kamenih jedara
Kamena jedra ljubavi
…

Malo ih je, koliko mi je poznato, dok ovako na prečac prizivam u memoriju nekog od naših velikih kipara, koji su se sustavno bavili temom jedra, i koji bi, dakle, bili neka vrsta Matine predhodnice.
Već je diplomski rad Mate CROate pokazao da je riječ o izvrsnom kiparu, koji se strastveno predaje radu, koji u kamenu posvuda vidi jedra i koji je iznašao načina da su ona uvijek drugačija, nova, oblikovana na njemu svojstven način s potpuno drugom sugestijom i učinkovitošću.
Da se razumijemo, ludizam je karakteristika postmodernog doba koje upravo kako mu i riječ kazuje uzima iz modernog čistoću izraza i odbacivanje svakog viška, da bi s onim post- dozvolilo sebi jednu vrstu igre bez granica. Tako nekako vidim jedra koje u kamen urezuje, na brojne načine Mata CROata, oblikujući zapravo osjećaj, svoj odnos prema materijalu, ali i prema fizičkoj stvarnosti koja ga je nadahnula. Svijet jedara Mate CROate je bogat, od minimalističkog do raskošnog, od strogog do mekog, od pretvorbi u križ i ruke, u njedra i vedra, do oštrih sječiva i borbenih formacija. Ti su radovi puni plemenitosti i bjeline, ponosa i prkosa, ljepote i arhetipova, kojim komuniciraju ne samo sa svojom publikom nego i s tradicijom, prošlošću i budućnošću, kojima autor istražuje i propitkuje, iskrenom znatiželjom, dokle će ga dovesti ova uzbudljiva stvaralačka avantura.
Mata CROata je svoju umjetničku misiju shvatio vrlo ozbiljno i njegov se stvaralački plam širi velikom brzinom te zahvaljujući današnjom umreženosti, već je prešao granice i zainteresirao dalekoistočne zaljubljenike u bjelinu mediteranskog kamena i u mediteransko nasljeđe koje je bremenito značenjem i važnošću, napokon i originalnim sebi svojstvenim stvarateljskim temperamentom.

Onako plošna, reljefna ta su skulpturalna djela postala već svojevrsni znakovni abecedarij, koji omogućava publici, sklonoj ovoj temi, da iščita beskrajno puno toga o čovjeku i moru, o stvarnosti i nadanjima, da “vidi” i osjeti priče koje iz kamenih jedara Mate CROate, emaniraju energijom i ljubavlju, koja je u njih ugrebena, urezana s predanošću.

Disciplinirano i vrijedno, mladi se umjetnik rano diže i dugo radi na reljefima-znakovima, postavljajući si kiparske probleme, istražujući mogućnosti, rješavajući ih inovirajući, zahvalan, kako sam kaže, uzbudljivim “putevima Gospodnjim” koji mu pružaju nadahnuće kojim “plovi punim jedrima u svijet umjetnosti”.

Urezivanje u kamen ravnih linija koje kao u crtežu imaju svoju autorsku ritmičnost, to je bila prva nakana mladog umjetnika. Crtajući na svoj način po kamenu ili točnije u kamenu, a na temu jedra, prepustio se mašti i otkrio niz nepresušnih mogućnosti, kao što to u samom crtežu i biva. Iako kamen ima svoja ograničenja u odnosu na papir kao podlogu koju povezujemo s crtežem, autor je uspio postići koliko strogu i oštru liniju toliko i sponanu unutar danih (kamenih) mogućnosti.

Ponajbolji su oni radovi koji u toj reduciranoj formi i apstrahiranim detaljima stvarnih jedara, dotiču kiparsku i likovnu suvremenost koja i ne traži doslovnost nego se otvara publici kao poziv na interaktivno oslobađanje one snage i onih osjećaja koje je umjetnik u njih prenio.
Što je inače bilo zamišljeno da se ne vidi, kada se uljepljuje kamen do kamena, kada se pazilo da ljepilo ne iscuri, mladi je autor odlučio pokazati, štoviše podrediti ideji o posolici. Uzbudljiva ideja o brodu kojem more i olujni valovi upisuju tragove, postala je ideja vodilja kojom sam umjetnik špricajući svoje umišljeno more stvara tragove te posolice, dobiva učinak koji sugerira odnos jedra, broda i mora, postižući neobične likovne efekte.
Kada se na mirnoj pućini promatraju jedrilice zadivljujuća je njihova vitkost, njihova izdužena silueta, elegancija i  ljepota, kao i svojevrsni samosvjesni ponos, što plovi brzo i tiho usklađena s vjetrom u tihom paranju valova. Tu je vikost odlučio razraditi u svojim brojnim varijantama kamenih jedara Mata CROata

Nužan i sretan spoj zanatske vještine i mašte koja odlikuje djelo Mate CROate (Mate Turića). Pred njegovim atelijerom u Vrbovcu nataložila se kamena prašina i podigla u godinu dana nivo tla za skoro pola metra, što slikovito govori o intenzivnom i marljivom radu mladog umjetnika.
CROata vrijedan, maštovit i produktivan.
Radovi Mate CROate približno jednakih visina, iste tematike, dakako različitih izraza, ona kada se slože u gustom nizu čine ambijentalno bogatu jedriličarsku flotu.
Svojom je, pak, maštovitom stvaralačkom igrom proširio zaraznu radost i užitak gledanja njegovih Kamenih jedara.

Ima puno simbolike u nazivu izložbe kojim se pokušava opisati motivacija mladog autora Mate CROate, koji je prihvatio poziv i izazov da svoja kemena jedra usmjeri na vječnu i nikad do kraja spoznatu temu ljubavi. S jedne strane, tu je kamen, koji je simbol postojanosti, čvrtoće i plemenitosti, s druge, jedra, koja je na već brojne, i čini se, neiscrpne načine oblikovao umjetnik, a koja su upravo najsnažniji simbol slobode, i napokon tu je ljubav, koja je objektivno i do sada bila ugrađena u djela Mate CROate, ali ne tako eksplicitno. Ljubav je, da se razumijemo još viši stupanj oslobađanja, ona je vrhunac slobode, u nju se uplovljava punim jedrima i ona je onaj najširi ocean (nebeski) u kojima se jedra nadimlju od suosjećanja i radosti dijeljenja.
…

Branka Hlevnjak

PLOVITI SE MORA

Klesarska bravura starih majstora zanata opet je rođena u djelu mladog Mate CROate, skulptora koji za svoj izričaj bira najteži od svih materijala za obradu – kamen. Majstor oblikovanja kamena na svim njegovim razinama, podsjeća na neka davno prošla vremena i majstore umjetnike koji su strpljivo i precizno iz gromade kamena izvlačili svoje vizije, tj. figure i podarivali nam umjetnost.

Mata CROata je upravo jedan od šaćice skulptora koji se odlučio za teži put odabravši brački kamen za materijal iz kojeg nastaju njegove skulpture. Sa tehničkom preciznošću starih klesara i Mata CROata ispisuje svoje vizije, svoju umjetnost na tom hladnom i beživotnom materijalu i iz njega oslobađa svoja jedra, motiv koji stalno iznova ponavlja i po kojemu postaje prepoznatljiv na umjetničkoj sceni.

Mata CROatina jedra pojavljuju se u niz raličitih varijanti, svako od njih drugačije, a svako sa dobro definiranim skluptorskim rukopisom i pečatom. Iskrivljena pod silinom vjetra koji u njih puše, tvrdih, oštrih bridova, ona plove pričvršćena za svoja kamena postolja. Svako od jedara razigrano je i razvedeno s više ili manje klesanih linija koje se pružaju vertikalno i horizontalno najčešće prateći oblik samih jedara. Karakterističan linearizam u kiparskom izričaju na nekim primjercima potpuno preuzima dominaciju i gotovo ne ostavlja neobrađen dio kamena. Poigravajući se linijama, njihovom duljinom, dubinom, oblicima i pozicioniranjem istih, Mata CROata na kamenu postiže različite efekte većeg ili manjeg stupnja obrade kamena. Stoga neke njegove skulpture na kojima je linearizam manje izražen, djeluju, pune, teške, statične, monumentalne, plošne; dok se druge, skulpture izraženog linearizma, doimaju olakšano, razvedeno, trodimenzionalno.

Light motiv Mata CROatinih skluptura je i destrukcija jedara. Na gotovo svakom jedru skluptor po završetku djela isto djelo i „uništi“, tj. napravi vertikalni procijep probijajući kamen duž cijele njegove širine. Destrukciju uočavamo i na jedrima bez procijepa na kojima je linijski raster prikazan reljefno, tvoreći kvadrate koje naizmjenično bivaju odklesani, tj. okrhnuti, uništeni, sa jasno ostavljenim naznakama njihova nekadašnjeg postojanja. 

Različitim stupnjem obrade kamena, skulptor postiže i različite efekte na svojim sklupturama. Od potpuno zaglađenjih kamenih ploha obrađenih do savršenstva, preko djelomično obrađenih površina, sve do onih koje ostavlja neobrađene, tzv. non finito, također prisutan u djelima starih umjetnika u kamenu, Mata CROata oživljava, razigrava i daje dinamiku svojim jedrima. Pritom nije za zanemariti svjetlosni efekt koji postižu skulpture prilikom loma svjetla na kamenu. Najzaglađeniji djelovi skuptura blistaju s najvišim odsjajem, dok se to isto svjetlo stišava na skulpturi sukladno manjem stupnju obrade kamena. Stupanj obrade kamena u kombinaciji s lom svjetlosti pojačava trodimenzionalnost i reljefnost jedara.

Sve Mata CROatine skulpturu predviđene su da se promatraju s prednje strane jer stražnju stranu skluptor ostavlja rezerviranu za svoj prepoznatljiv potpis i pseudonim koji uklesuje na do savršenstva zaglađenoj kamenoj površini. Mata CROata, pseudonim iza kojeg se krije Mate Turić, odaje i njegov ponos na vlastitu nacionalnu pripadnost.        

Dinamična jedra dinamične obrade, svako jedinstveno i prikovano za svoje postolje koje ih priječi da otplove, u najnovijoj verziji umjetnikove imaginacije dobivaju i svoju praktičnu primjenu. Jedro-lampa je najnoviji skulptorov uradak s kojim zakoračuje i u svijet primjenjene umjetnosti kojim njegova jedra više nemaju tek dekorativnu funkciju već postaju svjetleći funkcionalni objekti.

Stara latinska izreka kaže: Navigare necesse est – ploviti se mora. Nesumnjivo Mata CROata stvara veliku flotu koja će ploviti i pronositi svu bravuru savršene sinergije drevnog klesarskog zanata i umjetničke imaginacije. Želimo mu dobar vjetar, jer – ploviti se mora.

Marina Facini

Povjesničar umjetnosti

Mata CROata                                                                                                AG Matoš

                                                    …                         Zavičaj piše životopis

KAMENI KORJENI KIPARSTVA

Mate Turić

Mate Turić rođen 1987. u Zagrebu, živi u Vrbovcu, nakon osnovne škole pohađa 2006. Srednju klesarsku školu u Pučišću na Braču. Tu je osjetio snagu kamena kojem pripada. Od 2009 do 2014 student je na Likovnoj akademiji u Širokom Brijegu sveučilišta Mostar, gdje je diplomirao i stekao zvanje magistra kiparstva. Na Akademiji je njegov talent dobio snažan vjetar u jedra. Zaljubljenik u kamen, nije se odvajao od čekića i dlijeta. Radio je i prije i poslije predavanja. Na diplomskoj izložbi koju je imao u lipnju 2014. izložio je 90-ak radova čime je impresionirao svoje kolege studente, ali i profesore.

U svom likovnom izrazu Mata CROata je jednostavan. Nakon što je savladao tehniku klesarstva, njegov talent se rasplamsao. Nemiran duh tjera ga u nove izazove. Bijeli kamen diše u njegovim rukama a umjetnik mu udahnjuje svojom imaginacijom novu dimenziju. Već kao mladi umjetnik izgradio je svoj prepoznatljiv rukopis. Rukopis mu je osebujan. Prorezima u čvrstinu kamena unosi svjetlost i tako kamen oživi  i zasije božanskom svjetlošću. Ne libi se sljubiti čvrst kamen i krhko staklo. koji se tako uzajamno nadopunjuju.

Tematika kiparstva Mate CROate nadvila se ko duga nad njegovu znatiželju  i sveobuhvatna je: od elemenata nacionalnog znakovlja i etno- ornamentike, do snažnih poruka sakralnog života koje produhovljeno izražava.

KAMENI KORIJENI

 Već letimičan pogled na radove Mate CROate može se iščitati gdje su korijeni ovog talentiranog , mladog likovnog umjetnika. Obitelj Turić je iz Krivodola nedaleko Imotskog.

Matin pradjed Jure gradio je kamena zdanja u svom zavičaju. Njegovo umijeće uklesano je u crkvice u Dalmaciji i Hercegovini. Turići se s razlogom diče zvonikom sv. Ane u Poljicima, koji je zidao Matin pradjed Jure.

To je mitski kraj gdje se oduvijek teško živjelo i lako umiralo. Valjalo se prehraniti a time i preživjeti .Moglo se ali samo  poštenim radom žuljevitih ruku ili kriomice saditi duvan ili „ka did  Jure gradit i zidat.“- Bit će da je Mate čuo pradidive riči:“Drž se Mate kamena i drača. Tvoja će lađa nailaziti na mnoge grebene. Svojim talentom , upornošću i Božjom providnošću vodi je kroz bure i olujr.

                                                                                                                                               Dragan Vicković

Popis radova: za izložbu u OŠ Savski gaj- male forme

Radove je umjetnik svrstao po godinama nastanka, pa se vidi umjetnikov rast, razvoj i stasanje.

1.Cvijet

2.Rozeta sat

3.Jedrenjak

4.Riba

5.Kockasti jedrenjak I

6.Kockasti jedrenjak II

7.Kamen staklo- kombinacija

8.Pur pjena i kamen

9.Uzdignuta skulptura

10.Skulptura sa svjetlom

11.Križ

Dosadašnje samostalne izložbe: Pučko Otvoreno Učilište Imotski
                            Tekstilno Tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine

                            Izlaganje radova u Gradskokoj knjižnici Vrbovec 2011. godine

                            Osnovna škola Savski Gaj 2014. godine

Likovne kolonije: Rugvica, Široki Brijeg, Posušje i Dubrava

Donirao radove humanitarnim organizacija, crkvama i pojedincima(biskup mons. Ivan Šaško, tenisač Marin Čilić..)

Skulpture na otvorenom:Križni put( 3 postaja na brdu Hum Mostar )

Majka koja moli kip 2,70

Jedra Mate Croate plove punim vjetrom u vlastitu neizvjesnost

Dobro je što se mladi umjetnik Mata Croata opredijelio za jedinstveni materijal i temu koju je gotovo opsesivno preoblikovao u skulpture. Bijeli kamen i bijela jedra itekako korespondiraju međusobno, iako je dobro poznato da je jedro platneno i meko, ono se nadima i prilagođava vjetru, dok je kamen u svoj svojoj svečanoj bjelini tvrd. Potrebno je mnogo truda ljubavi i kiparske vješine da se spoje mekoća i pokret, tvrdoća i statika u metaforu o putovanjima i uvjetnoj slobodi u koju odlaze jedrenjaci i jedrilice, prepuštene na milost i nemilost. morima, oceanima, vjetrovima.

Malo ih je, koliko mi je poznato, dok ovako na prečac prizivam u memoriju nekog od naših velikih kipara, koji su se sustavno bavili temom jedra, i koji bi, dakle, bili neka vrsta Matine predhodnice. Velikan hrvatskog kiparstva Šime Vulas, gotovo je cijeli svoj opus podredio jedru, ali je često to bio rad u drvu. Ipak, Matu Croatu možemo u tom smislu vezati na opus Šime Vulasa budući da ih uz sve razlike, povezuje ideja jedra kao simbola pokreta, života, bijega, egzistencije i napokon vječna čovjekova kretanja. S druge strane, crtežima urezanim u kamen nadahnuo ga je svojim reljefima i sam Ivan Meštrović.

Već je diplomski rad Mate Croate pokazao da je riječ o izvrsnom kiparu, koji se strastveno predaje radu, koji u kamenu posvuda vidi jedra i koji je iznašao načina da su ona uvijek drugačija, nova, oblikovana na njemu svojstven način s potpuno drugom sugestijom i učinkovitošću. U nastojanju da se djelo Mate Croate stavi u kontekst suvremene hrvatske umjetnosti, neću pretjerati, vjerujem, ako raznolikost forme unutar iste tematike, i nadasve bogatu i plodnu igru kojom stvara bez straha o ishodu, istražujući, usporedim s djelom Miroslava Šuteja, koji je na potpuno drugačiji način i u drugom mediju, sličnom strastvenošću i lakoćom stvarao ludičke forme.

Da se razumijemo, ludizam je karakteristika postmodernog doba koje upravo kako mu i riječ kazuje uzima iz modernog čistoću izraza i odbacivanje svakog viška, da bi s onim post- dozvolilo sebi jednu vrstu igre bez granica. Tako nekako vidim jedra koje u kamen urezuje, na brojne načine Mata Croata, oblikujući zapravo osjećaj, svoj odnos prema materijalu, ali i prema fizičkoj stvarnosti koja ga je nadahnula. Svijet jedara Mate Croate je bogat, od minimalističkog do raskošnog, od strogog do mekog, od pretvorbi u križ i ruke, u njedra i vedra, do oštrih sječiva i borbenih formacija. Ti su radovi puni plemenitosti i bjeline, ponosa i prkosa, ljepote i arhetipova, kojim komuniciraju ne samo sa svojom publikom nego i s tradicijom, prošlošću i budućnošću, kojima autor istražuje i propitkuje, iskrenom znatiželjom, dokle će ga dovesti ova uzbudljiva stvaralačka avantura.

Mata CROata je svoju umjetničku misiju shvatio vrlo ozbiljno i njegov se stvaralački plam širi velikom brzinom te zahvaljujući današnjom umreženosti, već je prešao granice i zainteresirao dalekoistočne zaljubljenike u bjelinu mediteranskog kamena i u mediteransko nasljeđe koje je bremenito značenjem i važnošću, napokon i originalnim sebi svojstvenim stvarateljskim temperamentom. Tom miljeu i tom nasljeđu velikih kiparskih zaljubljenika u kamen, pripada i Mata Croata. Njegov je svijet jedara još malen dimenzijama ali veliki grafičkim strukturama, koje su jedna od bitnih odrednica ovih djela. Umjetnik kao da crta po kamenu, kao da je svako jedro i svaki jedrenjak jedan mogući crtež, reljefno oprostoren, a često suvremeno opor, apsurdan, pa i ironičan. Osobito u kombinacijama kada kipar u fino obrađene kamene strukure ubacuje staklo te izaziva neku vrstu zadivljenosti bjelinom mramora i svjetlucavošću stakla, ali koja graniči sa laganom jezom: hoće li težina kamena slomiti to krhko i lako lomljivo staklo, zaziva li ono krv na nježnoj koži prstiju, aludirajući na sirovu prirodu vjetrova i valova koju učas ljepotu bjelih jedara i uzbibane pjene na od sunca blještavoj staklastoj površini nemirnog mora, može idilu pretvoriti u tragediju. Na toj osnovi kontrasta, Mata Croata, zasniva svoj rad, prepuštajući svoje oblike da dosegnu apstrakciju znaka ispražnjenog konvencija, ulovljenog u smisao trancendiranog likovnog govora, koji duboko i višeslojno karakterizira naše turbulentno doba promjena i strepnje. Svi smo mi jedra na pućini neizvjesnosti.

Branka Hlevnjak

Novi ciklus spiljskih jedra

Kako je spiljski čovjek nekad izrađivao svoje kamene alate nego lomeći grubo kamen, iver, po iver, pločicu po pločicu, komad po komad u željenom smjeru. Da taj posao nije nimalo lak, i da je više od drugih postupaka obrade i oblikovanja kamena podložan slučaju, istraživao je Mate Turić / Mata CROata namjenski za ovu izložbu. Naime, spiljski ugođaj (nebitno koliko prirodan, a koliko artificijelan) potaknuo ga je da istraži način kako kamena jedra povezati s nizom asocijacija koje izaziva spilja kao takova.

Drugo je s podmorjem. Koliko ima potonulih jedrenjaka koji u sjećanjima žive poput aveti, ili u pjesmama i pričama plove poput Ukletog Holandeza. Mata CROata povezao je, dakle, svojim djelima najnovijeg ciklusa s jedne strane jedra, s druge specifičnu obradu kamena, kakvom je počeo prvi  kreativni pračovjek umjetnik-dizajner.

Novim nas kamenim jedrima Mata CROata vodi na plovidbu u vremeplov u kojem se dodiruju suvremena high-tec estetika obrade kamena s onim primarnim, arhetipskim. Susret različitih estetika, u znakovnoj komunikaciji sadašnjosti i prošlosti, odvija se u izložnim djelima mladog umjetnika holistički skladno.

Od početaka postmodernog doba (od 1975.) u kojem se nalazimo još danas, umjetnici posežu za arhetipovima, tragajući za praoblicima nastojeći stvoriti umjetni /umjetnički dodir  ondobnog i suvremenog. Najčešće to su bila zazivanja sličnih oblika i šamanskih/mističnih  postava. Mata CROata odlučio je taj vremenski spoj ostvariti tehnikom obrade kamena. Uz idenifikacijske oznake radova (reljef, zarezivanje, otvaranje jedra od vrha prema dnu, odozdo prema gore, spuštanjem do križa jarbola; od nabora do napetosti, od smotanih jedara do rastvorenih izloženih vjetru i valu, itd.) ovaj je ciklus Mata CROata ostvario i kao hommage  jednom pradavnom, važnom i vrijednom postupku obrade kamena (lomljenju) koji korespondira s ambijentom spilje.

Mistično, začudno svjetlo koje se doživljava u morskim spiljama, ovdje će također događati kao dio umjetničke postave, manifesirajući reljefnost kamenih jedara u novoj i drugačijoj  metafizičkoj strukturi. Ono što je izmaštano dolazi u prvi plan, dok se stvarna taktilnost pretvara u iluziju viđenja (svjetlo, sjena, boja) u čudesnu sliku plovidbe na koju nas je ovom prilikom poveo Mata CROata svojim vrijednim i spretnim rukama i maštovitim oblikovanjem. Što je tvrdo, postaje meko za oči i ruke, a što je hrapavo (odbijeno) postaje dio novog strukturalnog ritma i dio prizvane legende o praiskonu.

Branka Hlevnjak

IZLOŽBA – JEDRA U RASTOKAMA  (04.-16.08.2016.)

Ova izložba mladog  hrvatskog kipara Mate Turića umjetničkog imena MATA CROata ne predstavlja izložbu za razgledavanje u nekom prostoru u želji za prikazivanje raskoši ideja jednog mladog perspektivnog umjetnika.

Ovom izložbom mladi umjetnik Mata Croata je otišao par koraka dalje. Kao vizionar vlastite umjetničke budućnosti daje jednoj sredini daleko više od puke izložbe zanimljivih eksponata.

Ta sredina nije bilo što i bilo gdje. To je srce naše drage ptice, države Hrvatske. To je sredina koju ja osobno nazivam- KOŠNICA POVIJESNIH ZBIVANJA, -područje gdje su se sastajale i rastajale sve blagodati i nedaće naše bliže i dalje povijesti- središnja Hrvatska.

U toj središnjoj Hrvatskoj se nalazi povijesni, često putopisno opisano mjesto, danas mali gradić Slunj.

Povijesni izvori govore da je Slunj sagradio hrvatski kralj Zvonimir godine 1070. Najvjerojatnije mu je namjena bila povezivanje panonsko-ravničarske Hrvatske s planinsko- jadranskom  Hrvatskom, to obrana od raznih osvajača u kojoj ulozi se grad osvjedočio kroz čitavu povijest.

Još kao ban Slavonije ili Slovinja hrvatski kralj Zvonimir (kao okrunjeni kralj od 9.listopada 1070. do 1089. god.) utemeljio je 1070. god. Grad Slunj i dao mu naziv Slovinj.

U to vrijeme u Slunj se je naselilo mnoštvo prognanih stanovnika iz Dalmacije koji su izgradili grad i opasali ga zidinama. Darovnice koje je kralj Zvonimir davao stanovništvu radi hrabrog vojničkog držanja spominju se u našem povijesno najznamenitijem spomeniku-Bašćanskoj ploči.

Eto, tako mladi hrvatski kipar Mata CROata, svjestan sadašnje situacije u državi, njemu drage  Hrvatske, pronalazi svoje promišljanje te smjelo i odlučno ubacuje svoja kamena jedra u prostor isprepleten bogatom  poviješću velikom  prirodnom ljepotom  dajući mu notu svog suvremenog stvaralaštva. To mjesto su Rastoke. Stoljetno vodeničarsko naselje poznato po suživotu čovjeka i prirode. Odabire to mjesto za nastavak svoje inspiracije u ispisivanju vlastite povijesti.

Nekada su panonskim rijekama Dunavom, Savom pa uzvodno Kupom plovile lađe i nosile teret (brašno, vino voće) koji se je preko kopna, sadašnje središnje Hrvatske prenosio do Dalmacije, a iz Dalmacije istim putem prevozila se sol, riba, ulje. U ta teška vremena hrvatski se narod nesebično pomagao i nije bio gladan, radili su i borili se za svoju opstojnost. Danas se zemlja zapušta, rad se obezvređuje, mladi se ne snalaze. Tražeći sigurnost u vlastitom životu odlaze van države. Više-manje ga ne nalaze, ali  iz prkosa i ponosa se ne vraćaju te nastavljaju crnčiti za tuđinca, nadajući se da će njihovu upornost ipak netko prepoznati.

Mladi umjetnik, kipar Mata CROata  uviđa svu  besmislenost tog lutanja i traženja posla za vlastiti opstanak. Prepoznaje sebe kao radnika, umjetnika te nesebično daje poruku mladima; opredijelite se, radite i stvarajte! Živite za sebe i stvarajte za druge. Budite čvrsti i uporni, ljubazni i gostoljubivi. Nađite svoje mjesto u vlastitoj državi.

Mata Croata to snažno poručuje, svojim djelima i upornim radom. Njegova kamena jedra povezuju prošlost i sadašnjost i silovito napinju prema svijetloj i sigurnoj budućnosti.

Nažalost naša ekonomska politika nije uspjela ništa naučiti iz povijesti. Je li u opće to htjela ili ne, ne vrijedi više o tom razmišljati.

Treba omogućiti, pustiti i podržati mlade ljude da kulturom i vlastitim kreacijama stvaraju sigurniju budućnost.

Nikola Holjevac

Slunj, kolovoza  2016.

Od klesara do umjetnika sa prepoznatljivim rukopisom koji oprostoruje reljef

Nekoć davno sam započeo svoj stvaralački put u kamenu u Zagrebu kao klesar radeći spomenike. Nekako sam želio više, pa sam otišao na Brač, jer se ta škola slovila kao najpoznatija klesarska. Tamo sam sa spomenika prešao na nešto novo, na ručnu obradu sirovog kamena. Prvo što sam pomislio kad sam došao i vidio sve one napravljene stvari, ja to neću nikad moći napraviti. I krenuo sam, sa velikom dozom volje, ali sa onim strahom, strahom da ne pogriješim, jer kamen najčešće nedaje drugu priliku kad se pogriješi, a i kad je da uvijek je to puno dodatnog posla da se ispravi greška. Toliko me je taj strah usporavao u brzini i učinku, da mi je to sad nevjerovatno za zamisliti. Ali uvijek je bila ta volja, i kroz tu sporinu ja sam išao prema naprijed, jer sam se trudio. Zatim poslije završetka školvanja došla je vojska i nakon vojske došao je i posao, restauriranje Zagrebačke katedrale. Tu sam opet naišao na jedan veliki problem, nakon godina ručne obrade, sad došlo vrijeme da se upoznam s brusilicom, naravno nismo se odmah zavoljeli, ali moja upornost je donijela rezultate. Uhvatio sam rutinu i počeo se uhodavati sve više i više u posao, i onda javila se želja za nečim većim, a to je bilo upisati Akademiju likovnih umjetnosti, postati akademskim kiparom. Tu zamisao sam mjesecima odgađao, radi toga što sam kao uvjet morao proći crtanje koje mi nije išlo. I krenio ja na crtanje, ali nije to baš išlo. Mjeseci i mjeseci vježbanja i muke i rezultat se počeo nadzirati. Sjećam se straha dok sam krenuo na upis Akademije, mislio sam kad dođem na prijemni, svi će biti expertni crtači, ali srećom nije bilo tako, bilo nas je još koji nismo završili primjenjenje i koji nismo imali predznanje u crtanju. Upisao sam Akademiju i mislio da nešto znam, a kad ono ništa neznam, jer moje je znanje bilo bazirano na klesarstvu. Nikako se odvojiti, stroga pravila, nemogućnost skretanja, nemogućnost stvaranja vlastite mašte. Teškom mukom sam se micao prema naprijed. I tako bližio se kraj završetku Akademije, a ja još nisam postao umjetnik. Kako da postanem nešto što ne neznam, da stvorim vlastitu maštu da bude orginalna, a k tome zanimljiva. Tu sam plakao i molio i odlučio sam raditi dok ne napravim nešto zanimljivo. Stvarno sam se mučio ostati na nogama poslije tolikog rada, ali nisam želio odustati, i nakon mjeseci rada počeli su se nadzirati rezultati. Naravno to su sve bile nadznake da se nešto dešava, ali da je to još daleko od onog što bi trebalo biti. Pojavio se i moj prepoznatljivi rukopis, sad već svima poznati prorez. Sjećam se kad sam krenuo, napravio sam baš jedro, i želim ga prorezati, išao sam tragati za tim nečim posebnim i bio sam u velikom strahu, jer kad prorežem gotovo je, a ako neće valjati, skulpturu mogu baciti i odlučio sam se i uspio sam. Kad se sad sjetim, kako je to sve bilo teško i sporo se kretalo, svaki moj učinak je bio danima, pa i mjesecima unaprijed planiran i skupljala se hrabrost da uspješno realiziram. Sjećam se i svih profesora na obrani diplomskog rada, koji su se dogovorili, da mi svi skupa postave jedno pitanje, a to je da odakle mi tolika snaga i volja, a sad me uz to, svi pitaju odakle mi još i ideje, i mogu vam svima reći odgovor: od Boga. Poslije Akademije javila se je velika volja za daljnim nastavkom rada, ali bio sam ograničen materijalom. Mjesecima sam ja nastojao doći do materijala, ali svi koji su mi se sami nudili pomoć i obećavali mi su bili ostali samo na obećanju. Toliko rezultata, toliko pohvala, toliko svega, a ja i dalje u muci, jer nemam materijala. Probao sam ja sve, ali nisam se mogao odvojiti od kamena, nisu ispadali radovi u drugim materijalima dobro kao u kamenu. Zatim mi je Bog stavio na put Ljubu, i sjećam se kako mi je Ljubo govorio da će mi pomoć, a ja poslije promišljam, a koliko mi ih je do sada reklo da će mi pomoć pa nisu, i ja kažem pa ne mogu me uvijek svi prijeći i stvarno Ljubo je bio taj koji je rekao i to opravdao. Zatim je došao Ilija, također čovjek kojeg je Bog poslao, godinama sam ja imao nadu da će se jednog dana i meni pojaviti netko tko će mi pomoći, kako ću ja imati kamena i stvarati, i evo to se je dogodilo. Zatim se pojavio Dragan, koji je doveo Branku, a ona mi je rekla da sam na pravom putu, s kojeg su me mnogi nastojali skrenuti. Pojavila su se sad i neka nova imena, koja neću spomenuti, jer bi to mogao biti zaista velik broj ljudi, pa da nekog ne namjerno izostavim, ali oni znaju tko su i koliko sam im ja zahvalan, i koliko i oni sudjeluju u stvaranju nečeg velikog i povijesnog. Većina ih se oko mene pravila umjetnicima i kritičarima i nastojali me skrenuti, a zašto, da budem gledišta i razmišljanja ko oni ili kao većina prijašnjih i sadašnjih. To me je mjesecima, a i godinama mučilo, ali zašto da me više muči kad sam ja umjentik koji oprostoruje reljef, pušta ga u prostor, a da pritom ne gubi svoju prepoznatljivost, pretvarajuć maštu u djela, na sebi drag način, drugima također zanimljiv. Zanimljivo je kako sam ja evo već godinama svojim radom konstantno puštao kameni reljef u prostor, a da to nisam znao, sve do nedavno. A ono što je zanimljivo, da sam ja spreman temu jedra razvijati do kraja života, nešto što je u stvarnosti tako jednostavno, tematski obrađivati i razvijati, nadopunjavati svoja dosadašnja postignuća. Iako godinama radim, ja sam tek nedavno počeo postajati umjetnik, sve više to postajem. Zaista nije lako biti mladi umjetnik u usponu, ali ono u što sam ja zaista siguran i zašto se ovoliko trudim, da ću prvenstveno uz Božju pomoć, iza sebe jednog dana stvoriti veliki i trajni profesionalni umjetnički zapis, na ponos i divljenje ljudi iz cijeloga Svijeta. Uvelike zahvaljujući svima vama koji ste uz mene i koji mi pomažete, niste samo rekli dobro je, lijepo je, već ste rekli dobro je, lijepo je i idemo podržati mladog i talentiranog umjetnika kojemu je sad potrebna naša pomoć, vi ste ta karika koju je svaki veliki umjetnik u povijesti imao. Vi ste meni dali povjerenje, a ja ću vama dati rezultate i bit ću vam svakog dana na sve veći ponos! Nikad nije bilo lako, što najbolje mogu potvrditi moji roditelji, ali ja uz sve prepreke i probleme idem prema naprijed i nikad nisam odustao, niti ću odustati, jednog dana će sve to teško postati lako i ići ću prema naprijed velikom brzinom, a do tad ću i dalje vjerovati u sebe i Boga koji me vodi i nagrađuje moj teški životni put. Na kraju mogu reći rečenicu koja me godinama prati, bitno je ne odustati, možda je baš taj tisućiti pad prolaz, bitno je iskreno vjerovati i ustati poslije pada, jer Bog nas uvijek nagradi, samo trebamo iskreno vjerovati i onda kad se to čini nemogućim, nakon svakog pada s poda, zamilšljati vrh i iznova ustati i krenuti dok ne dođe taj trenutak, jer nakon svakog pada i jedan korak dalje je bliže vrhu. Veliki ciljevi su i veliki padovi, bitno je biti dovoljno jak i podnijeti veliki pad i snagom Duha nastaviti put prema vrhu, i zato vidimo se na vrhu.

                                                                                                                      Mata CROata (Mate Turić)

Između dva koncepta

Mata CROata (Mate Turić) brusi kamen, kleše, lomi, lijepi, urezuje, zarezuje, buši, radi mu intarzije staklom ili čime drugim, stvara iluziju posolice, tonira kamen istražujući neke nove njemu prikladne iluzije i to redovito, svakodnevno, predstavljajući publici svoje uradtke komornih dimenzija na izložbama koje i nisu samo galerijske, već ambijentalne na otvorenom ili u alternativnom višenamjenskom prostoru. Upravo su ga iskustva izlaganja na otvorenom i “uranjanja” kamenih jedara u podmorje i brzace, iskustvo Rogoznice i Rastoka, navela da stvara ambijenalne koncepte, i da svoje radove prilagodi tom konceptu. Tako su nastale ribe, koje su, jednako kao i kamena jedra, zapravo, plitki znak u prostoru daleko od mimezisa, u oblicima slobodne i maštovite kreacije i interpretacije stvarnosti.

Ova je izložba neka vrsta pauze Mate CROate, kratki predah pred novim ambijentalnim konceptom, rezime oblika koji od zadnjih dana Akademije, pa do danas u mnogobrojnim varijacijama predstavljaju vlastitu autorovu sintaksu. To je slijed oblika koji proizlaze jedan iz drugoga nalikujući i istodobno razlikujući se, gradeći se prema temeljnom motivu kamenih jedra, a sada i kamenih riba. Oba motiva povezuje Matin razrađeni pristup oblikovanju kamena, koji se vidi kao samostojeći plitki reljef, gdjekat volumen (sveobuhvatnih strana), različitog odnosa prema okolnom prostoru, kojem se prepušta na uzajamno prožimanje, (otvorenog i zatvorenog) ili zauzima položaj koji otvara svjetlu priliku da ga omekša i vizualno “doradi”.

Očekujući, dakle, novi uzbudljivi ambijentalni postav, čiji sadržaj nećemo otkrivati ovdje, a koji je napokon i u doradi, razradi, u promišljanju i istraživanju svoje optimalnosti, prihvatimo ovu 30. samostalnu izložbu kao rezime s (čak) dvije motivacijske inovacije; jedra do jedra, koja čine jedrenjak dinamičan su i  izvanredan pomak prema novoj formi snažne sugestije plovidbe jedrenjakom  i paranja vala uz vjetar. Zatim je tu i riba kao novost koju Mata CROata s lakoćom ( i logičnim slijedom: jer brod/jedrenjak dinamičan je i teži k tome da plovi/pliva kao riba) oblikuje u neki novi abecedarij, u skulpturalne znakove, u novu fazu kreacije uzbudljivu i rastuću.

Branka Hlevnjak

JEDRA

Jedrenje pruža osjećaj slobode i pripadnosti veličanstvenoj prirodi koja nas okružuje. Odabrati robustan i masivan materijal poput kamena za interpretaciju motiva jedra koje lagano lebdi nad vodenom površinom čin je koji zahtjeva vještinu i smjelost. Upravo se tom izazovnom zadatku posvetio kipar Mata CROata u svom dosadašnjem opusu. Stari kamenoklesari govorili su: “Tko ne voli kamen i tko ga ne poštuje, bolje da se ne hvata bata i špice.” Ručna obrada kamena iziskuje znanje i vještinu, ali i snagu i iskustvo. No, ono što razlikuje majstora od umjetnika jest onaj jedan korak dalje – umijeće i duh za virtuozno oživljavanje kamena u prepoznatljivom rukopisu.

Uzimajući jednostavan motiv jedra Mata CROata nizom detalja i varijacija na temu tumači stoljetnu borbu čovjeka s morskim bespućima. Njegova jedra krasi bogatstvo detalja, različitih tekstura i načina obrade kamena koji u međudjelovanju ostvaruju uravnoteženu kompoziciju dinamičkog ili kontemplacijskog karaktera. Ritam je ostvaren linijama različitih usmjerenja na površini jedra, te raznovrsnom obradom kamene površine. Individualan pristup plohi koju autor često polira različitim granulacijama brusa vizualno ističe kosinu jedara. Prkoseći pravilima obrade kamena Mata CROata uvijek vodi računa o napetosti linija i zadržava naglašen karakter kamena.

Prepoznatljiv detalj umjetnikovih skulptura zasigurno su prorezi na površini jedra. Prorezivanjem napetih i pomno obrađenih ploha omogućenoje slobodno strujanje zraka kroz skulpturu, čime prostor postaje jednako vrijedan element, baš poput same skulpture. Osim vjetra metaforički dočaranog prorezima i blagim krivuljama istanjenih formi, Mata CROata prenosi bogatstvo raznolikih pojavnosti s površine mora na same skulpture: od uljane bonace, preko uznemirene, blago namreškane površine mora do krajnje izvijenih jedara u formi velikog vala. Dojmu mirnoće ili pokrenutosti dodatno pridonosi smjelo poigravanje s površinom kamena. Male nepravilnosti koje se u kiparskom svijetu poimaju kao nedostaci i mane, Mata CROata koristi za ostvarivanje materičnosti i unošenje dinamike života u same skulpture. Umjetnik ciljano spaljuje i zacrnjuje kamen kako bi postigao odnos sjene i svjetlosti, poput toniranja olovkom na papiru, dok lijepilo namjerno ostavlja vidljivim stvarajući pritom dojam pjene na površini mora. Podnožje skulptura često je tretirano oduzimanjem dijelova uglađene geometrijske forme, čime je stvoren dojam namreškane površine mora ili pak izbrazdanih morskih stijena. Svjesna upotreba nedopuštenog daje karakternost jedrima, te omogućuje novo viđenje kamena i njegovih mogućnosti. Koristeći nedostatke, greške i nesavršenosti kao gradivne elemente Mata CROata obogaćuje skulpture na krajnje inovativan i neobičan način.

Nevjerojatan je raspon oblika jedara koji nam pruža opus ovog mladog umjetnika – od krajnje izduženih, preko blago zakrivljenih, do maksimalno rasplinutih formi. Većina jedara se stilizirano sužava prema vrhu, dok pojedina ostaju uspravna poput monolita. Oblikom, uzorkom ili obradom površine autor utkiva simbolična značenja i asocijacije u motiv jedra. Dok mnoge skulpture zadržavaju bazični oblik jedra, monolitne forme u pojedinim primjercima možemo prepoznati kao toteme, trokute kao piramide, krivulje kao stilizirane siluete čovjeka, prorezekao simbol križa, dok kockice pobuđuju asocijativnost nacionalnog amblema. Posebnu poetiku sadrže impresionistički elementi obrade površine zacrnjenom patinom koju MataCROata prorezuje prodirući do čiste površine kamenai pritom ostavlja dojam tragova kiše koja je djelomično isprala prašinu s jedra. Skulpture se nalaze na postamentima različitih visina, čime se postiže dojam valova i razigranosti, odnosno nepredvidivosti mora.

Sva zbivanja koncentrirana su isključivo na prednjoj strani skulpture. Stražnju stranu autor ostavlja slobodnom za svoj karakterističan potpis. Neobrađena stražnja strana tipična je za reljef, koji je njome obično vezan za podlogu. Ovakvim nesvakidašnjim i inovativnim pristupom umjetnik priziva asocijativnost i obradu kamena koja je svojstvena reljefu.

Opus Mate CROate svjedoči o nepresušnim mogućnostima interpretacije jednog motiva. Njegova jedra variraju od minimalizma, geometrizacije i stilizacije, sve do bogato razvedenih slojevitih formi. Ravnoteža je često ostvarena naglašenim kontrastom glatkih i hrapavih ploha, odnosno ‘školski’ i slobodnije obrađenih površina. Tako na jednom jedru možemo pronaći čiste i uglađene elemente uz bok zacrnjenim izbrazdanim površinama. Principom kontrastiranjaklasičnog i inovativnog autor dokazuje kako je svladao formalnu obradu materije, ali svjesno odabire područje eksperimentaza razvoj svog prepoznatljivog rukopisa. Svojevrsni bunt izražen je i kroz poigravanje s površinom kamena koja se prikazuje u neočekivanim stanjima i oblicima. Nesavršenosti se na Matinim skulpturama dokidaju i transformiraju u interpretativne alate motiva, teakcentiraju neraskidivu vezu s prirodom.

U radu ovog mladog i ambicioznog kipara može se pronaći puno simbolike. Jedra podrazumijevaju slobodu otisnuća u bijeli svijet i suočavanje s prirodnim silama, no istovremeno i apsorpciju prirodnih ljepota. Jedrenje nikada nije statično, dosadno i predvidljivo, te je upravo zato motiv jedra umjetnikov prirodan odabir. Njegovo poigravanje i eksperimentiranje, te brisanje granica i beskonačno iscrpljivanje neiscrpne teme stvara suvremeni kiparski izraz u kamenu.

Jedra Mate CROate rezultat su djelovanja ljudskog uma i vještine ruku. Hrabrost, duhovnost, ponos i inovativnost autora utkani su u kamena jedra koja plove našim morem. Predrag Matvejević okarakterizirao je Jadransko more kao more intimnosti i upravo se u njega savršeno uklapaju ova virtuozna, profinjena i krajnje inovativna jedra nastala kao spoj bujne imaginacije i stvarnosti.

                                                                                  Sonja Švec Španjol

Kamenim jedrima put neba ili posvećenje Križu

Nakon što je na Braču naučio voljeti kamen i klesati ga po svim propisima razumijevanja materijala i zanata, naučenom vještinom radio je restauratorske poslove na zahtjevnoj Bolleovoj neogotici zagrebačke katedrale, Mate Turić (umjetničkog imena Mata Croata) upravo je na širokobriješkoj Likovnoj akademiji diplomirao zaokruživši tako svoje kiparsko školovanje. A potom je radom, disciplinom i osobitim žarom pustio mašti na volju da ga vodi u umjetnička istraživanja, otkrića, propitkivanja, nadahnuća i ostvarenja prepuna vjere, ljubavi, radosti i one kreativne mudrosti koju često u likovnoj umjetnosti kad joj ponestanu riječi uspoređujemo s poezijom. A poezija je vrhunska manifestacija duha.

Od diplomskog rada Akademije mostarskog Sveučiliša do danas mladi je umjetnik razrađivao mogućnosti tada odabranog motiva – kamenih jedara. Apstrahirajući oblik na suvremeni kiparski znak, oslonjen na bitnu konstrukcije jedra i jedrilja na križ jarbola i njegove varijacije te korablju (lađu) kao nosač, mladi se umjetnik pun vjere i nadahnut duhom koji ga od umjetničkih početaka darežljivo puni kreativnom energijom, uputio ovim ciklusom svojom kamenom flotom put neba.

Profinjenim kiparskim rukopisom odnosno suvremenim kipopisom vodi nas mladi umjetnik kroz svijet simbola i znakova, te od rada do rada aluzijama, reminiscencijama i osjećajima  transcendira nam golemi duhovni prostor vjere, snage i postojanosti.  Bez ilustracija i bez jačeg oblikovnog oslonca na stvarnost, u suvremenim pojednostavljenjima, fragmentacijama i novim kombinacijama postiže on vrlo sugestivan i seriozan prostor komunikacije. Iz križnih jarbola, sošnjaka i lantina u nagibima burovitog ili mirnog mora, u dramatici glatkog i hrapavog, čistog i ugrebanog, u bogatstvu, ipak, suzdržanih struktura, u inkrustacijama (staklo u kamen), u mjeri harmonije i ljepote ogledaju se biblijska otkrovenja, isčitava muka i patnja, smisao strpljenja, skromnosti i vjera u mir i ljubav. Ta nevelika kamena djela  otkrivaju na razne načine slavu božju i slobodu duha. U trodjelnoj formi dinamičnih  jedrilja ogleda se Sveto Trojstvo, važan putokaz i otkrivanje smisla našim zemaljskim plovidbama. Poneko jedro i jarbol kao da su se pretvorili u Kristov grob i vidimo ( u našoj mašti, dakako) raspukline koje naznačuju izlazak i Uskrnuće u punoj slavi. Na tragu te svečanosti Duha i Nebeske slave, ima nekoliko radova, gdje vještom rukom u jednostavnim, ali uvjerljivim strukturama, Mata Croata stvara gotovo oltarna djela u tradiciji monstranca. Dotakao se i tema kaleža ( za vino, krv Božju) i kruha (Tijelo Isusovo) simbole  bitne u ovozemaljskoj potrebi da znamo da živimo  s Bogom i od Boga.

Ima u ovim radovima i promišljanja o slaganju križa, koji nekako starta u različite datume, a gdjekad ga i ruše, pa se on nekako javlja kao simbol nesporazuma (religijskih) a sve u ime Jednog Jedinoga i Svemogućega. Nižu se i drugi simboli iz kojih iščitavamo onu “Ja sam put istina i ljubav” ili se vide kao direktne kiparske manifestacije ljubavi kao najvišeg duhovnog stupnja osjećajnosti.

Neka je jedra i brodske križeve posvetio mladi umjetnik vječnoj vatri, duhovnom svjetlu bez koje nema humanosti, a zasadio je i križeve u korablje s mišlju da ih se namnoži za boljitak svijeta, za dobrotu, poštenje i mir.

O svakom radu s ove jedinstvene izložbe mogla bi se ispričati po neka priča oslonjena na Evanđelje i Novi zavjet iz kojih se Mata Croata indirektno nadahnjivao, uvijek zahvalan Bogu što ga tako bogato daruje snagom klesarstva, maštom i radošću umjetničkog stvaranja.

Pa da završim ovaj kratki osvrt na najnoviji ciklus radova Mate Croate posvećen Križu citatom iz Prve Ivanove Poslanice: “Boga nitko nikada ne vidje, ali ako ljubimo jedni druge Bog ostaje u nama i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.”

Branka Hlevnjak

Kamene pjesme Mate Croate

Između grube kamene krhotine i finog traga vrsnog klesara, u ritmu zanosa vjetrom, plovidbom i morem, nižu se kamene pjesme mladog umjetnika Mate CROate.

Poneka kamena pjesma pravi je haiku. Tek tanka krhka prozračna crta u prostoru. Radikalni minimum izjednačen s uskličnikom. Kao da umjetnik klikče vjetru i plovidbi; otisnuti se na pućinu! Otkriti novi svijet! Znak je to, kameni, znatiželje i radosti. Hrabrosti i poleta. Sve to i još puno više u  jednom jednostavnom, tankom i lagano povinutom kamenom jedru.

Druga je kamena pjesma glasan udar kreativnih snaga; one izlomljene, primarne, iskrene. Ispovijedne o gruboj okamini vode, prašine, minerala, čega li sve? Stoji tako ogoljena, uspravljena u okruženju ljepote umjenikova oblikovna traga ručnog i tehničko-tehnološkog alata, sve prema srcu i unutarnjem nahođenju. Slučaj pretvoren u namjeru, kaos u red. Prirodno i neprirodno tvore veličanstvenu ravnotežu. Znak pomirenih suprotnosti.

I nižu se dalje druge i drugačije kamene pjesme Mate CROate. U jednoj preslaguje jedra, u drugoj naginje brod, u trećoj se more razbija o palubu  i preslikava na nabreklim jedrima u svojoj nemirnoj titravoj mreži.

Iz kamenih se skulptura Mate CROate razliježu pjesničke misli, budi ljubav za more i kamen, u svakom se radu otkriva moguća priča, a opet, moderna je to suzdržana i apstrahirana likovna misao i postmoderna skulpturalna sloboda.

Poznavatelje kamena, njegovih zadatosti i ograničenja, zadivljuje lakoća obrade koja se osjeća u radovima Mate CROate. Postao je on mag-umjetnik koji udahnjuje život kamenu, igra se s njim poput djeteta neopterećeno, oprostoruje svoje misaone i osjetilne skice direktno u kamenu; voli ga, raduje mu se, gladi ga, lomi, urezuje, prošupljuje, polira, promišlja i razriješava kiparske zadatke koje si postavlja o obliku, statici, ravnoteži, ritmu, volumenu, prožimanju prostora, dematerijalizaciji, iluziji….

Upleo je Mata CROata u znak i svjetlo i tamu, užad i jarbole, tkaninu i pjenu, vjetar, more i plovidbu, Adriu i Mediteran. Gdjekad stvara strogi red, gdjekat pušta na volju mitskom Kairosu da ga povede. A Muze, te antičke pokroviteljice umjetnosti i ljepote, sklone Mediterancima i onima koji ga se dotiču motivom, oblijeću mladog umjetnika, potiču ga, i eto, nove svježine, eto nam, nove izložbe Matine…

Branka Hlevnjak

Kamena jedra

Simbolika materije – kamena i motiva – jedra,   ukazuje na  stabilnost autora  te prožima  cjelinu ovog  recentnog kiparskog opusa.

Umjetnik autentične, iskustvene životne okolnosti unosi i formira kroz kamen gdje uviđamo komplementarna prožimanja materije i duhovnosti.

Jedru je potporanj jarbol, počesto u obliku križa te je paralela  ovim figurama suodnos vjernika i drevnog kršćanskog simbola.

Geografske odrednice, gradovi i mjesta boravka umjetnika,  kao što su otok Brač, Široki Brijeg – prostorne su zone jedne životne epohe utkane u  memoriju, te trajno proizlaze svojstvenom motivikom kroz umijeće vještog kipara,  nadahnjujući nas svojom izvornom motivskom snagom.

Mate vješto obrađuje prilepski mramor, kroz koji motive  formira i stilizira u vertikalu gdje na površini izdubljuje linijske rastere u koje postavlja staklene plohe,  kojima  ostvaruje dinamizam i pokrenutost jedra te podupire znamenje samoga  motiva.

Optimizam zaleđa mediteranskog podneblja vidljiv je kroz tihi punkt bijele materije i suprotstavljene transparentne kompozicije staklenih ploha,  kroz koji se osjeća Unizam zemlje, vode, zraka  i vatre  te onih duhovnih relacija koje objedinjuje vrhovni.

Predvodeći misao i emociju kroz kamen i njegovu esenciju,  oslobađa prizore koji  ga  nadahnjuju.

Srdačan i neposredan u komunikaciji i  životnim okolnostima, Mate nastavlja  promatrati i pamtiti ono što će kasnije izvoditi kao skulpturu gdje će upravo odabirati  materijale koji svojim karakteristikama oplemenjuju naraciju kiparskih djela.

Kretati se unaprijed! – tiha je poruka umjetnika, koji nas navodi na nužnost pravovremenog  zastajanja, sidrenja emocija koje u njegovom djelovanju bivaju iznjedrene kao uspravne, dostojanstvene forme –  jedro i jarbol, uz koje naslućujemo  pokrenutost vjetrovima te čovjeka potaknutog, obodrenog naslijeđem iz sfera duhovne baštine.

Kamena jedra ukazuju na izvornost čovjeka koji se predvođen vjerom, ostvaruje kao zreli likovni govornik.

Životne tranzicije  utkane su upravo u one stvaralačke te nastavljaju postojanje  kroz ove reprezentativne likovne formacije.

Nena Brkić, dipl. konz.- rest. kipar

Kamena jedra ljubavi

Ima puno simbolike u nazivu izložbe kojim se pokušava opisati motivacija mladog autora Mate CROate, koji je prihvatio poziv i izazov da svoja kemena jedra usmjeri na vječnu i nikad do kraja spoznatu temu ljubavi. S jedne strane, tu je kamen, koji je simbol postojanosti, čvrtoće i plemenitosti, s druge, jedra, koja je na već brojne, i čini se, neiscrpne načine oblikovao umjetnik, a koja su upravo najsnažniji simbol slobode, i napokon tu je ljubav, koja je objektivno i do sada bila ugrađena u djela Mate CROate, ali ne tako eksplicitno. Ljubav je, da se razumijemo još viši stupanj oslobađanja, ona je vrhunac slobode, u nju se uplovljava punim jedrima i ona je onaj najširi ocean (nebeski) u kojima se jedra nadimlju od suosjećanja i radosti dijeljenja.

Prihvativši izazov motiva ljubavi Mata CROata je u već prepoznatljivom kipopisu (rukopisu) oblikovao čiste forme koje sugeriraju (obradom, bojom, izgledom i kreativnošću) profinjenu mekoću, toplinu i žar dijeljenja (ili ako hoćete spajanja). Urezujući, zarezujući, lomeći, polirajući i vješto predočavajući svoje vizije, Mata CROata oblicima i strukturom ostvaruje doživljaj u kojem meko i grubo, puno i prazno, ulašteno i oporo čine skladnu cjelinu. Udvojivši jedra, blago ih naslonivši, isprepletujući,  ili na koji drugi način prepuštajući imaginarnom vjetru, oluji, sreći ili nesreći, uvijek originalno sugerirao je, kako ga je mašta i osjećaj nagonio, dostojanstvenu vjeru u ljubav.

Skulpturalna pojednostavljenja i apstrahirani oblici u odnosu na realitet, ušli su duboko u metafizičko i transcedentalno područje u kojem se umjetnost oduvijek kreće. Taktilno i vizualno uzbudljive i likovno profinjene skulplture Mate CROate, plove snovima i maštom, ili točnije iz snova i mašte su doplovile na ovu izložbu.

Ovaj se ciklus jedara razlikuje od drugih, premda im je blizak po uspješnosti kojom mladi umjetnik uspjeva ugraditi u sva svoja kamena jedra snagu osjećaja. S jedne strane, vezan za motiv, s druge potpuno slobodan u apstrahiranju oblika Mata CROata ostvario je onaj nužan balans motiva i nemotiva karakterističan za postmodernu umjetnost.

Branka Hlevnjak

JEDRA KOJA POVEZUJU LJUDE

Ideja da napravi tri izložbe u tri vrbovečke škole istodobno kako bi zajedničkim otvorenjem povezao učitelje, profesore i djecu koja po sili odvojenosti inače ne bi imali razlog za druženje, to je konceptualni dio izložbi Kamenih jedra Mate CROate. Pritom valja imati na umu da su sve tri izložbe istog motiva ali različite po pristupu. Autor im nije dao neke određene naslove jer osim u metodologiji rada one ipak čine motivacijsku cjelinu pa ćemo ih  mi ovdje nazivati rednim brojem.

Izložba prva:

Urezivanje u kamen ravnih linija koje kao u crtežu imaju svoju autorsku ritmičnost, to je bila prva nakana mladog umjetnika. Crtajući na svoj način po kamenu ili točnije u kamenu, a na temu jedra, prepustio se mašti i otkrio niz nepresušnih mogućnosti, kao što to u samom crtežu i biva. Iako kamen ima svoja ograničenja u odnosu na papir kao podlogu koju povezujemo s crtežem, autor je uspio postići koliko strogu i oštru liniju toliko i sponanu unutar danih (kamenih) mogućnosti. I sam obris jedra, podređen ideji strogih linija i urezivanja poprimio je forme koje čas aludiraju na plisirane haljine narodne nošnje, čas na odnose floka i jedra ili više jedara u plitkom odnosu, gdje ih vjetar lagano gura naprijed. Plošnost radova ne umanjuje njihovu raznolikost, maštovitost i  doživljajnost budući da su apstrahirani i reducirani na simbol. Ta ih simbolika vuče naprijed i dozvoljava gledateljima da svaki  u njihovoj razigranosti i u bjelini kamena, njegovoj strukturi i otporu prema urezanom crtežu i plitkim sjenama koje izaziva plitki reljef, vide što žele. Ponajbolji su oni radovi koji u toj reduciranoj formi i apstrahiranim detaljima stvarnih jedara, dotiču kiparsku i likovnu suvremenost koja i ne traži doslovnost nego se otvara publici kao poziv na interaktivno oslobađanje one snage i onih osjećaja koje je umjetnik u njih prenio.

Izložba druga:

Posolica kao posljedica plovidbe u burovitom moru u kojem brod tone i nestaje u kojem se posada bori za održanje, u kojem nemilosrdna moć prirode poziva na molitvu, to je tema koju je Mata CROata (Mate Turić) nastojao utkati u svoja kamena jedra. Eksperimentirajući s oblicima ali i s usputnim materijalima, kao što je u početku bilo staklo, tako je u danom času odlučio vidjeti koliko se može kiparsko ljepilo iskoristiti u kreativne i slikovite svrhe. Dakle, ono što je inače bilo zamišljeno da se ne vidi, kada se uljepljuje kamen do kamena, kada se pazilo da ljepilo ne iscuri, mladi je autor odlučio pokazati, štoviše podrediti ideji o posolici. Uzbudljiva ideja o brodu kojem more i olujni valovi upisuju tragove, postala je ideja vodilja kojom sam umjetnik špricajući svoje umišljeno more stvara tragove te posolice, dobiva učinak koji sugerira odnos jedra, broda i mora, postižući neobične likovne efekte. Također je u tim eksperimentima postigao efekat druge boje na kamenu kojom onda intervenira tamo gdje želi, gdje ga poziva mašta da postigne finu gotovo nevidljivu, ali ipak, učinkovitu iluziju dodatne dinamike. Dakle, uz crtačke je i kiparsko-reljefne efekte u svoje radove ukomponirao i diskretan “slikarski” čin stvaranja druge boje, drugačijeg tona, koji u cjelini ostavlja kamenu dominantno mjesto.

Izložba treća:

Kada se na mirnoj pućini promatraju jedrilice zadivljujuća je njihova vitkost, njihova izdužena silueta, elegancija i  ljepota, kao i svojevrsni samosvjesni ponos, što plovi brzo i tiho usklađena s vjetrom u tihom paranju valova. Tu je vikost odlučio razraditi u svojim brojnim varijantama kamenih jedara Mata CROata (Mate Turić). Kameni su simboli jedara postali svojevrsni znakovi svega spomenutog. Znakovi te ponosite kiparene flote (ciklusa) autor kreira kao originalnost vezanih na doživljaj vitkosti. Plitki reljef obzirom na proporcije koju donosi ideja vitkosti zadobiva dodatni skulpturalni izgled. Ponekad u nekim rješenjima gdje se širina i dubina kamena izjednačavaju, autor ostvaruje dojam punog skulpturalnog volumena, cjelovite skulpture, a ne samo plošnog reljefa. Tada se skulptura događa sa svih svojih strana. Taj kiparski volumen biva katkad lagano polegnut sugerirajući odnos jedra i vjetra, katkada je forma ufrkana (kao kad su jedna izvan funkcije) ili prošupljena. Odmaknuvši se od mimetičkog opisa jedra, u ovom je ciklusu mladi umjetnik postigao najviši stupanj apstrakcije te je ostvario kiparske oblike, koji svaki za sebe sadrži svoju unutrašnju logiku, pokreta, napregnuća, finoću ili grubost kamena kao materijala koji je sam po sebi plemenit. Iskipareni oblici ovog ciklusa vitkosti, u kombinaciji s aluzijom na jedra u mirnom moru, dosežu neobvezujuće vizualne i taktilne ljepote.

Branka Hlevnjak

Inovacije u djelu Mate Croate

Motiv jedra koji si je Mate Turić (alias Mata CROata) odabrao za kiparska istraživanja u kamenu višestruko je zanimljiv i široko prihvaljiv. Štoviše, i samom autoru otvara se kao neiscrpno vrelo mogućnosti izrade i obrade, oblika i metafora. Motiv jedra i kod publike  potiče niz uzbudljivih asocijacija nadograđujući ono što je pod vještom rukom i otvorenim srcem mladog umjetnika nastalo i što svakodnevno nastaje. Onako plošna, reljefna ta su skulpturalna djela postala već svojevrsni znakovni abecedarij, koji omogućava publici, sklonoj ovoj temi, da iščita beskrajno puno toga o čovjeku i moru, o stvarnosti i nadanjima, da “vidi” i osjeti priče koje iz kamenih jedara Mate CROate, emaniraju energijom i ljubavlju, koja je u njih ugrebena, urezana s predanošću.

U suvremenom znakovlju plošne, reljefne skulpture, autor istražuje i razriješava niz formalnih i kiparskih problema. Jedan od takvih je odnos postolja i reljefnog-znaka. Do sada izdvojeni tematski neujednačeni, u novijim radovima to prestaju biti i oblikuju se kao jednakopravni dijelovi skulpture. S iskustvom kipara-restauratora na neogotičkim kiparskim elementima zagrebačke katedrale, mladi je autor, inovirao te relacije, koristeći ljepilo i kameni prah kao prijelazno mjesto: ono što se skrivalo sada se otvara u integralnom procesu oblikovanja. Skulpturalni je reljef u postoljima dobio strukturu kojom se iluzionira nemirna površina mora, valova, pjene. Time je složenost ukupnog djela dobila na uvjerljivosti, a fraktalna postmoderna obrada motiva nije izgubila na apstahiranosti.

Sljedeći zadatak koji si je autor postavio kao oblikovni i strukuralni pa i koloristički problem je relacija mokrog i suhog koja postoji u stvarnosti, a na koju do sada nije obraćao pozornost. Upravo ta će tema iluzioniranja pridonijeti složenosti fraktala kojim živo i nemirno autor varira odabrani motiv.

Disciplinirano i vrijedno, mladi se umjetnik rano diže i dugo radi na reljefima-znakovima, postavljajući si kiparske probleme, istražujući mogućnosti, rješavajući ih inovirajući, zahvalan, kako sam kaže, uzbudljivim “putevima Gospodnjim” koji mu pružaju nadahnuće kojim “plovi punim jedrima u svijet umjetnosti”.

Branka Hlevnjak

Mata CROata – Kameno jedro transcendencije

Jednostavnost u skulpturama akademskog kipara Mata CROate neće promijeniti smjer vjetra, ali su zato njegova kamena jedra zasigurno došla do željenog odredišta, do  jedinstvena nivoa i tehnički usavršena kiparskog izraza u modernom kiparstvu u nas.

Snažna i dojmljiva reduciranost kamene figure, pri čemu se ostavlja i koristi prostor i za raznovrsne teksture i obrade kamene plohe, posjeduje zavodljivost koja ponajprije naglašava umjetničku potragu za transcendentnim ciljem. Za mitskom lukom ili onim netaknutim morem gdje se osamljena figura čovjeka (jedra) u prožimanju s golemim prostorom svijeta (svijetla, zraka, obale, neba) izdiže u prostornom horizontu sa svojom sveukupnom duhovnom i umjetničkom vertikalom. Upravo ta pozicija uspravnosti i prkosa u odnosu na horizontalni ambijent prirode sadrži potrebni dinamizam i dramatičnost što Mata CROatinim kamenim skulpturama daje onaj potreban okus magijske poetike koja u sebi veže kako unutarnje duhovne nemire, pustolovinu i želju za nadilaženjem s naslućenim okusom beskraja i neprolaznosti skrite u kamenu.

Mata CROata se svojom izložbom kamenih jedara predstavlja ponajprije kao post-modernista kojem nije strana ideja misije koju umjetnost može sadržavati, što je očito već po monumentalnoj estetici i ikonografiji njegovih skulptura. U njoj se jasno zrcali umjetnička i ljudska aura čija je simbolika otvorena i narativna, ponekad gotovo ilustrativna, ali zato ne i manje upečatljiva. Na taj se način pomalo provokativno  ispituje sadašnja situacija u odnosu na relikte savršenstva (figuralne i duhovne, itd.) iz prošlih vremena. Njihovim reduciranjem i obradom što ne ukida bezbrojna klasična značenja i poređenja, i dakako određenom razgradnjom, stvara se nova estetska konstrukcija u kojoj se ponovo prekoračenjem pojavne datosti izražavaju apstraktne, neodređene, nematerijalne ideje univerzalna prapočela i njegovih vjetrova, bura i orkana.

Umjetnička darovitost se iskazuje u primjerima kamenih jedara mogućnosti beskrajne reinterpretacije, igre, duhovitosti, pa čak ponegdje i gotovo kultnoga citiranja vjerskih i idejnih sadržaja prisutnih i inače na suvremenoj vizualnoj sceni. Pri tome elegantna čistoća izraza i poznavanje materijala doprinose općem dojmu transcendentne dinamike kojom plovi Mata CROatina flota kamenih skulptura. Jedra su zastave beskraja koja čak i bosonoge ljude odnose dalje prema njihovoj intimnoj Itaki, prema zavičaju u kojemu se sve sile obnavljaju i postaju simboli onog što život suptilno, metaforički i ikonički jeste – hodočašće.

                                                                                                     Marijan Grakalić

Konceptualni pristup izložbama Kamenih jedara

Kako je, kaže Mate Turić, prošao uzbudljiv, da izbjegnem ono težak, put od klesara do akademskog kipara, neće biti suvišno prisjetiti se povijesti umjetnosti i vratiti u doba kada nije bilo akademija, a kipari su učili kipariti kod istaknutih majstora-umjetnika. Kao nekad, tako i sada, kod obrade kamena nema varanja. Treba znati savladati taj plemeniti materijal i naučiti kako oblikovati svoje vizije. U povijesti umjetnosti kamen je imao važno mjesto, i koje su nam i kakve sve ljepote ostavili ti majstori-klesari-umjetnici u nasljeđe kroz arhitekturu i kiparstvo gotike, renesanse, baroka. I naša velika moderna kiparica Milena Lah često je govorila pokazujući svoje jake i od rada ogrubljele ruke: -Mi kipari – mi smo fizički radnici. Ovaj mali uvod govori o nužnom i sretnom spoju zanatske vještine i mašte koja odlikuje djelo Mate CROate (Mate Turića). Pred njegovim atelijerom u Vrbovcu nataložila se kamena prašina i podigla u godinu dana nivo tla za skoro pola metra, što slikovito govori o intenzivnom i marljivom radu mladog umjetnika.

Kreativnim istraživanjima odabranog motiva kamenih jedara Mata CROata ostvario je brojne simbole i znakove osobite i sve slojevitije strukture. Visokopoliranom kamenu suprotstavlja dijelove grube i lomljene obrade, te tako uz oblik koji je već dosegao najrazličitije vzualne kompozicije, stvara nepregledne varijacije taktilnosti.

U susretu izložaka i brojne publike, koju mladi autor izuzetno cijeni, nastalo je niz izjava, komentara, zahvala, pohvala i podrške, te je autor ovom prigodom odlučio ostvariti dodatnu interakciju. Naime pisane je zapise pretvorio u legende izložaka, te se nova i stara publika (ako se ponovi) čitanjem i gledanjem nalazi u novom sinergijskom prostoru. Kao u Muzeju raskinutih veza gdje je osobna interpretacija doživljaja izjednačena s izloškom, tako i ovdje autor izlaže svoje radove u kontekstu tuđih viđenja. Za razliku od muzeja, legende na ovoj izložbi govore o tome da su kamena jedra Mate Croate zanosna i poticajna te da obuhvaćaju sve ono što je pojedinac kadar u njima vidjeti: od nostalgije za dalekim obalama, želje za otkrivanjem svijeta, do potrebe za fetišom.

Unutar svog sazrijevanja postaje jasno da je porasla ne samo vještina autora koji priznaje da sada može i zna u kamenu mnogo više nego ikada, nego je i sam svojim jedrima uplovio u avanturu apstrakcije, koja se nametnula spontano kroz simbole i znakove i kroz mijene osjećaja sučeljenim s čvrstim i zahtjevnim, a opet, tako, čini se, mekim i podanim, materijalom – kamenom.

Ambijentalna instalacija kamenih jedara Mate Turića

Kako je Mata CROata vrijedan, maštovit i produktivan (ne mogu a da njegovu zaigranost ne usporedim ponovo s neiscrpno maštovitim i zaigranim umjetnikom Miroslavom Šutejem, grafičarem) tako je spreman i u ovoj Noći muzeja izlagati istodobno na tri lokacije. Ova druga vezana je uz osobito ambijentalno promišljanje kiparskog znakovlja kojeg je stvorio kao kamena jedra.  Naime, kako su radovi Mate CROate približno jednakih visina, iste tematike, dakako različitih izraza, ona kada se slože u gustom nizu čine ambijentalno bogatu jedriličarsku flotu. Postavljeni radovi na osobite postamente (koje je patentirao i originalno osmislio autorov otac) poprimili su u ovoj kiparskoj instalaciji (postavi) boju mora. Ona se također predstavlja u svojoj bogatoj prirodnoj lepezi od tamno plave do svijetlo plave, od zelene i tirkizne do bijele boje raspjenjenog mora. Iako je već i na ranijim izložbama bilo uočljiv ovaj značajan ambijentalni odnos jediničnog izloška sa svojim unikatnim multiplikacijama, što je kiparski izraz postmodernog doba, ovaj puta autor ga je naglasio uključivši postament u stvaranje ambijenta. No, sada je postament, više od fizičke podrške izlošku, on s kamenim jedrima čini produženu cjelinu. Scenografski učinak ove kiparske instalacije odgovara duhu našeg doba u kojem je holizam jedno od imperativa oko kojeg se vrše istraživanja i propitkivanja ravnopravna oblikovanju materijala. Bez pretenzija da bude izvan ili iznad, Mata CROata kroči svojom  mladenačkom stazom uspješno predajući se radu.

Svojom je, pak, maštovitom stvaralačkom igrom proširio zaraznu radost i užitak gledanja njegovih Kamenih jedara.

Treća se izložba u ovoj Muzejskoj noći može vidjeti u duhu otvorenih vratiju aelijera Mate CROate u roditeljskoj kući u Vrbovcu, pa je i ova plovidba na tri lokacije istodobno, sretno osmišljena i izvrsno podržana od organizatora.

Branka Hlevnjak